Showing posts with label vanilla. Show all posts
Showing posts with label vanilla. Show all posts
Thursday, 7 March 2013
Friday, 1 March 2013
Šnenokle / Schneenockerl
Na našoj Facebook strani povela se priča o šnenoklama, pa je neko spomenuo mleko. Kao, "A mleko?". Ja sam tu lakonski odgovorila da je ovo recept iz vremena kada se ispravnost mleka nije dovodila u pitanje. Međutim, lako je meni da se pravim pametna. O ozbiljnom problemu je reč, pogotovo nakon što je u Srbiji od čisto tržišno-privrednog problema priča o aflatoksinu u mleku dobila i političku pozadinu imbecilnom odlukom vlade da jednostavno pomeri granicu tolerancije prema ovoj toksičnoj supstanci. I to nije ni Monti Pajton ni njuz.net, nego naša stvarnost.
Thursday, 21 February 2013
Thursday, 3 January 2013
Ledene kocke / Ice Cubes
Kada je Una bila sasvim mala, pravili smo rođendanske žurke i za decu i za roditelje i dešavalo se da kuća bude toliko puna ljudi da jedna torta nije dovoljna da se svi posluže. U toj situaciji sam pored torte uvek pravila ledene kocke, jer su jednostavne i brzo gotove, a još uvek tipično zimski desert (naša mala je decembarska pahuljica).
Monday, 3 December 2012
Biskviti / Biscuits
Decembar je. Kod nas - sezona božićnih keksića zvanih Plätzchen. Svi mese kekse i kolačiće u ogromnim količinama. Iako je ovo samo po sebi pozitivno, ne mogu da ne uočim nemački mentalitet na delu: za sve postoji vreme, pa se tako i kolači mese u decembru. Ostalih jedanaest meseci posvećeno je drugim stvarima. U maju se jedu špargle. U oktobru - Zwiebelkuchen, slana pita s lukom slična francuskom quicheu. Zašto baš tada? Zato što je pravilo da se uz to jelo pije šira, a šira "sazreva" u to vreme. Nema jedno bez drugog, ili još gore, jedno uz nešto drugo. Tako i keksi u decembru.
Thursday, 13 October 2011
Saturday, 9 July 2011
Koh od griza / Milky Semolina Sponge
Ima kolača koje su svi jeli u detinjstvu, a onda ih zaboravili. Kolača koji su suviše starinski, suviše obični, možda i suviše dosadni. Sigurna sam da koh od griza nisam jela barem deset godina, verovatno više. I ovog puta sam ga napravila više zbog međunarodne publike, jer ne verujem da mnogo stranaca zna o čemu je reč.
Nakon što sam ga islikala, još pre nego što se ohladio, pojela sam parče sa poslednje fotografije i potpuno se oduševila. To je, da se razumemo, sasvim subjektivan doživljaj: koh je prost kolač, ima izuzetno blagu aromu i realno nema tu šta mnogo da se hvali. Međutim, ja sam se osetila kao da sam nakon silnih godina srela druga iz detinjstva i obradovala se što se tako malo promenio. Nešto kao kad kritičar u filmu Ratatouille, Anton "The Grim Eater" Ego, proba ratatuj i samo jedan zalogaj ga transponuje u detinjstvo, u rodno selo, za majčin sto. I ja sam nakon jednog zalogaja koha opet imala dvanaest godina, udobno ušuškana u nekom zimskom popodnevu s maminom okruglom plavom tepsijom ispred sebe.
Monday, 2 August 2010
Subscribe to:
Posts (Atom)







