Vanilice

Znam, nije me bilo užasno dugo, u Beogradu nisam imala ni vremena ni volje za kolače, a ne bi bilo zgoreg da se skine koje kilce... Medutim, evo božićne atmosfere u Nemačkoj, sve okićeno, sve veselo, na trgu je Weihnachtsmarkt, jedu se Plätzchen.

Možda neko od vas ne zna šta su Plätzchen? Reč je o sitnim kolačima, uglavnom keksima, koji se prave, poklanjaju i jedu u toku decembra. Kolačići bi trebalo da budu što trajniji, da bi u njima moglo da se uživa nedeljama, a i da nešto pretekne za komšije, kolege na poslu i prijatelje. U tom smislu, keksi su najpogodniji, uglavnom oni zimski, s ukusom cimeta, vanile, korijandera, anisa, klinčića, ili mešavinom svih tih začina. Tako mi je palo napamet da predstavim vanilice ovdašnjem življu - em su keksaste, em dugo mogu da opstanu u nekoj tegli ili kutiji, em su nešto što ja mnogo, mnogo volim.

Naravno, ne bilo kakve. Najviše mrzim kad mi neko ljepne neki šecer s prizvukom voća koji je toliko gust da se jasno vidi kao fil na torti izmedu ona dva keksa, ali zato nema apsolutno nikakav ukus osim slatkoće i čemu onda sav trud. Molim lepo, vanilice isključivo s domacim džemom od kajsija. Jeste, onim moje mame što mu pevam hvalospeve u svakom receptu u kome se pojave kajsije.

Osim toga, vanilice moraju da se mese s mašću. Ako nema masti, onda to nisu vanilice nego išleri bez čokolade. Na ugriz, keks mora da bude mek i da se topi u ustima. Testo sa buterom je uvek prhko, svejedno koliko "odstoji" i na jeziku je oštro i mrvičavo. Nemojte se bojati masti: ako je dvaput godišnje stavite u neki kolač koji jednostavno nije onaj pravi bez nje, nećete zanavek uništiti nivo holesterola u krvi. Bolje vam je smanjite strast prema prasećem pečenju, majonezu i ostalim zimskim porocima zarad koje vanilice više.

Recept je prastar, stotinu puta oproban i proveren. Pošto je rec o porodicnoj tajni, ovaj blog članak će se obrisati 30 sekundi nakon što ga budete pročitali. Dotle - ko je zapisao, zapisao je :)

• 250 g masti
• 250 g šećera
• 4 jajeta
• 250 g mlevenih oraha
• brašno
• džem od kajsija
• 200 g šećera u prahu
• 4 kesice vanilinog šećera ili jedna šipka vanile

Vanilice se valjaju u prah šećer aromatizovan vanilom. Ako koristite vanilin šećer u tu svrhu, pomešajte ga s prah šećerom neposredno pre valjanja keksa. Ako koristite šipku vanile, rasecite je po dužini, izgrebite srž i isecite šipku na tri dela, pa to stavite u prah šećer i ostavite barem da prenoći.

Zagrejte rernu na 200 stepeni. Umutite mast omekšalu na sobnoj temperaturi sa šećerom. Dodajte cela jaja. Zatim sve sjedinite s mlevenim orasima.

A sada, onaj nezgodan deo: recept nalaže da se dodaje brašna "koliko testo upije". I pored najbolje volje, ne mogu da vam dam tačnu meru jer dosta zavisi, recimo, od veličine jaja. Savetujem vam da za početak prosejete oko 500 g brašna tip 500 (odnosno 550). Postepeno dodajte brašno u masu muteći mikserom sa spiralnim dodacima za testo. Zatim sklonite mikser i rukom domesite testo dok ne prestane da se lepi, ali je još uvek meko. Dodavajte brašna po potrebi dok ne dođete do konzistencije kao sa slike.

Pospite radnu površinu brašnom i razvucite testo da bude debelo oko 3 mm. Malim okruglim kalupom izvlačite kružiće i redajte ih u plitak pleh obložen bakpapirom. Pecite ne duže od 5 minuta (dovoljno je da samo blago porumene), vadite, i dok su još tople, lepite jednu za drugu malom količinom džema od kajsija (ne sme da curi sa strane). Zatim svaku vanilicu uvaljajte u prah šećer i odložite u kutiju za keks. Kao i ostalim testima s mašću, i vanilicama je potrebno 24 sata da omekšaju, pa pokušajte da im odolite i da ih jedete sutradan.

Šta sam promenila (ujedno i Presuda): Ništa. Vanilice su klasik, savršene baš takve kakve jesu, i jedan od retkih kolača pri čijem spremanju kreativnosti nema mesta. Dobro, možete da ih izrežete u obliku srca, cvetića, jelčica, bubamara, kakve god već kalupe imate. Ali okrugle su nekako najlepše. Ili se meni to čini?

Vanilice /vah'nilitse/

Vanilice are a traditional Balkan winter cookie, often served as "sweet appetizer" on slavas and Christmas festivities. They play a terrific double role as German "Plätzchen" and were met with high acclaim wherever I made them. It's another classic childhood recipe and a popular favourite that is not forgotten, in spite of one of its main ingredients - oldfashioned pork lard.

And be careful: do not try to make this cookie with butter instead - butter makes the dough crisp and crumbly, while lard will give it the required softness 24 hours after you made them.

You will need:

- 250 g ground walnuts

- 250 g lard

- 250 g sugar

- 4 eggs

- flour (c. 500 g, but prepare more)

- apricot jam

- 200 g icing sugar

- vanilla sugar or vanilla pod

Mix lard at room temperature with sugar. Add eggs, and in the end, walnuts. Switch to dough kneaders on your mixer and start adding flour gradually. The recipe states that so much flour should be added "as the dough will soak up", which means a compact mass that doesn't stick to your fingers but is soft nevertheless. Depending on the size of the eggs, this is about 500 g of flour, but be prepared to add some more until the dough looks like mine, pictured above (finish kneading by hand).

Mix icing sugar with vanilla sugar or cut and deseed the vanilla pod and add it to the icing sugar. We used vanilla sugar when I was little because vanilla pods were unavailable and expensive, but go for the real thing if you can get hold of it.

Pre-heat the oven to 200 degrees. Line a shallow baking tray with greaseproof paper. Roll out your dough on a surface dusted with flour so it doesn't stick. The dough should be about 3 mm thick. Take a smallish round form and cut out circles which you should arrange on the tray (no need to space them, they will hardly change during baking) and bake for about 5 minutes, just until they start changing colour.

Glue two discs with apricot jam and roll them in vanilla icing sugar. Keep in a cookie jar for everyone to enjoy, they will hold for weeks.