Thursday 7 October 2010

Lenja pita / Lazy pie


lenja pita 2

Lenja pita je, uz pišinger (recept za ovaj kolač je obavijen velom misterije; ono što stoji u bakinoj svesci nije ono što je ona veoma često pravila) svakako kolač koji je obeležio moje detinjstvo. Uglavnom smo je konzumirali u varijanti s jabukama jer im je sezona duža, ali kad stignu višnje i one su bile rad gost u "sendviču". Baka mi je čak slala tu pitu autobusom dok je ona bila u Beogradu, a ja s roditeljima u Tuzli. Pakovala ju je u praznu kutiju od Krašovog Petit Beurrea, koju je kasnije obmotavala gumicama za zimnicu. Šta ćete, u ono vreme nije bilo Tupperwarea, barem ne u našoj zemlji. Sećam se te lenje pite kao vrhunske hrane za utehu koju sam uvek rado jela, iako sam bila bolešljivo dete i večito nešto mrljavila s hranom.



Prošle nedelje sam se vratila iz Beograda. Tamo je neki neinformisani čika, prodavac u jednoj vračarskoj pekari, pokušao da me navuče da kupim njihovu lenju pitu. "Probajte, komšinice, nećete se pokajati, bićete oduševljeni" itd. Ne mislim da je hteo da me navuče, nego verujem da on svakako nije jeo bolju pitu od te. I nije ona bila naročito loša, pogotovo ako vam se jede nešto slatko na licu mesta. No, fil je bio ugušen u prezlama, pa je izgledao duplo deblji nego kod mene, plus nekako živ, valjda su je pekli na visokoj vatri (nije im se isplatilo da 'lade rernu u kojoj se peku pogačice) pa je svaka froncla od rendane jabuke i dalje bila prepoznatljiva i polusirova. Sve u svemu, nezaboravna lenja pita je nešto drugo.

Pre nego što pređem na recept, moram da napomenem da se lenja pita, kao i sva prhka testa s mašću, obavezno pravi dan unapred. Ili dva dana, svejedno, ako je lepo upakujete, možete da je jedete i nedelju dana, s tim što u našoj kući nijedna nije toliko potrajala. Ako ćete je jesti za ručak / popodne / uveče, narpavite je prethodno veče, izvadite iz rerne i pokrijte krpom. Neposredno pre serviranja je isecite i pospite prah-šećerom.

  • 500 g brašna (bolje mekog, tip 550)
  • 125 g masti
  • 125 g putera
  • 1 prašak za pecivo
  • pola šolje šećera
  • pola šolje hladnog mleka
  • 1 kg kiselih jabuka
  • cimet
  • šećer
  • prah-šećer

autumn

Ugrejte rernu na 170° C. Prosejte brašno i pomešajte ga s prah-šećerom. Ovome dodajte kockice masti i putera sa sobne temperature, mleko i šećer. Sve dobro umesite. Ako vas mrzi da mesite, i želite da opravdate naziv ove pite, možete u početku da koristite mikser sa spiralnim mutilicama, ali ćete na kraju ipak morati sve da sjedinite rukama. Dobićete glatko testo koje treba oklagijom da razvijete u dve kore veličine pleha u kome će se pita peći. Kore ne treba da budu debele, 3-4 mm je idealno.

Oljuštite i izrendajte jabuke. Obložite tepsiju bakpapirom i položite jednu koru na dno. Preko nje rasporedite rendane jabuke. Nemojte se uplašiti ako vam se učini da jabuka ima previše, pogotovo u odnosu na testo. Tokom pečenja će se fil skašiti i "zduvati". Pospite jabuke šećerom i cimetom po želji. Precizna mera za šećer ne postoji jer sve zavisi od toga koliko su jabuke kisele i koliko želite da lenja pita bude slatka. Ja sam stavila 7-8 supenih kašika i barem 3 kafene kašičice cimeta. Sada stavite gornju koru i premažite pitu hladnom vodom uz pomoć poslastičarske četkice.

Pecite bez ventilatora, s gornjim i donjim grejačem oko sat vremena. Važno je da se pita peče polako, na tihoj vatri, da bi fil od jabuka postao kremast i upio se u testo. Ventilator bi pitu mogao da isuši, pa nisam htela da eksperimentišem s njim. Namera mi je bila da baš sve uradim kao baka pre tridesetak godina.

Šta sam promenila: Kao što rekoh, ništa. Postoji, međutim, izvesna opasnost da vam donja kora ostane gnjecava ako koristite veoma sočne jabuke. U tom slučaju, nije zgoreg donju koru posuti slojem prezli pre nego što se poređaju jabuke. Nipošto ne umešavati prezle u jabuke, kao kolege iz pekare. To nas dovodi do pitanja koje jabuke su najbolje za ovu pitu. Ja sam koristila kraljicu svih jabuka za kuvanje, belle de Boskoop. Ova jabuka spada među najkiselije i najmirisnije koje znam i daje veoma intenzivnu aromu svim kolačima. Verujem da bi u nedostatku ove sorte, mogla da posluži i jabuka sorte elstar ili ajdared.

Presuda: Testo mekano, neznatno mrvičavo, fil mirisan i kiselo-sladak. Mir, zadovoljstvo, harmonija, uživanje.

lenja pita 1


Lazy pie

This is my grandmother's recipe for the famous "lazy" apple pie (that can also be made with sour cherries, when they're in season). It's a common cake in Serbia, available in all respectable bakeries and very simple to make; a children's favourite and great comfort food. The lard makes it melt in your mouth, and is an indispensable ingredient. Use Boskoop apples for the filling, but if they're not available in your neck of the woods, any other tart apple sort will do.

And don't forget to make it a day in advance: the dough needs time to soften after baking (at least 12 hours, preferably 24).

  • 500 g soft flour
  • 125 g lard
  • 125 g butter
  • 1 sachet baking powder
  • 1/2 cup sugar
  • 1/2 cup cold milk
  • 1 kg tart apples
  • cinnamon
  • sugar
  • icing sugar
Pre-heat the oven to 170° C. Mix flour with baking powder, add the lard and the butter at room temperature, the sugar and the milk. Knead a smooth dough and separate it in two equal parts. Use the rolling pin to roll out each part in the size of the baking tin you'll be using (medium-sized will do). Line the tin with greaseproof paper and lay one half of the pastry on the bottom of it.

Peel and grate the apples. If they're really, really juicy, you can sprinkle the pastry with breadcrumbs before you cover it with grated apples, but in most cases this is not necessary. Sprinkle the apple layer with sugar (7 to 8 tablespoonfuls, depending on how sour the apples are) and cinnamon to taste. Lay the other pastry sheet on top and brush with cold water. Bake for about an hour, until golden brown.

Cut in cubes and dust with icing sugar. Prijatno!

17 comments:

  1. Jedna od omiljenih i nema je do domace!!! Dok gledam ove tvoje fotke osecam miris mamine lenje pite... Pravim je i sama, ali to nekako nije to ;)

    ReplyDelete
  2. Uraaaaaa! Hvala za recept, jer godinaaaamaaaa jurim tacan i dobar recept prave domace lenje pite. Ovo mislim da je do sada najbolja varijanta! Odlicne fotografije...

    ReplyDelete
  3. Pita koja je obilježila i moje djetinjstvo :)
    Prekrasno izgleda!

    ReplyDelete
  4. Super pita koje se mnogi rado sjećamo od naših baka. Čim sam vidjela slike zamirisala mi je. Odličan recept !!

    ReplyDelete
  5. Uvek smo za komadić neke dobr torte,ali ova pit aje najbolja,i uvek ostaje omiljena....

    ReplyDelete
  6. Tvoje umijeće pisanja sa kojim preko monitora uspiješ da doloviš miris bakinih poslastica je nevjerovatno. :) Dok sam čitala recept i gledala fotke, imala sam osjećaj da mi nosnice draži blagi miris cimeta i jabuka. U svojim tekama imam nekoliko receptata za lenju pitu, međutim niti jedan nije sličan ovome. Bilježim i vjerujem da će ti moja djeca biti veoma zahvalna što si bakin recept podijelila sa nama. :)

    ReplyDelete
  7. Izgleda baš kao lenja pita moje bake! Fantastično!

    ReplyDelete
  8. the lard thing is very English, too. A lot of English puddings use this ingredient - I have never tried it. Is it Schweinefett in German?

    ReplyDelete
  9. Mnogo lepo izgleda, a u ukus ne sumnjam.
    Nije te bilo dugo, drago mi je videti te opet :)

    ReplyDelete
  10. Draga Maxivido, prhko tijesto tj. pita se peče na najmanje 200°C. Ako se peče na nižoj temperaturi, tijesto se mrvi. Osobno se mučila s time zašto mi se donja kora mrvi, zašto mi ne "ispada" kao mojoj susjedi ... i to u više pokušaja, sve dok nisam dokučila da je problem u temperaturi pečenja. Pozdrav, dobar tek!

    ReplyDelete
  11. Fotke su divne i verujem da nas ovaj kolac uvek nekako podseti na detinjstvu i toplu kuhinju nasih mama i baka...svidja mi se recept, onaj po kome radim je nesto drugaciji a kako volim da eksperimnetisem, sigurno ce biti prilike da ih jednom napravim i po tvom!;)))

    ReplyDelete
  12. Ilse, it's Schweineschmalz in German. Some things you just can't make without it, this is one of them, although i try to avoid it in my cooking - not only because of the cholesterol, I generally don't eat meat, why would I want to eat lard. But every now and again I make an exception.

    Gordana, je l' ovo na slikama izgleda izmvrvljeno? Mislim da si u pravu što se tiče keksa od prhkog testa, kao i testa za quiche, recimo, ali ovo je drugačije i sasvim lepo uspeva i na niskoj temperaturi. Probaj.

    ReplyDelete
  13. moja baka nije radila ovakve pite, ona je radila i još danas radi savijaču od jabuka, cijelu sezonu jabuka je kod nje samo taj kolač i on je uz razna dizana tijesta obilježio moje djetinjstvo
    pitu od jabuka sam probala nešto kasnije, nekoliko puta ju je napravila moja mama, no u kući se počela spremati kad sam ja počela eksperimentirati. Imam svoje recept iz neke kuharice, veoma sličan ovom
    u svakom slučaju omiljen kolač kod mene

    ReplyDelete
  14. Radim sličnu lijenu pitu i za mnoge moje je ona "kraljevski kolač". Tako i za ovu tvoju mogu reći!

    ReplyDelete
  15. E pa ja sam napravila Vašu lenju pitu, sa mizerno malim izmenama (možete je videti na mom blogu Jojini isprobani recepti) i nemam ništa reći se- FANTASTIČNO !!!! SAVRŠENA JE ! BRAVO!!!!

    ReplyDelete
  16. A ja je pak nikad nisam radila. Ne kao lijenu pitu. Možda je nešto slično ispalo u namjeri da napravim pitu od jabuka. U svakom slučaju izgleda baš kako si opisala. mir, zadovoljstvo, harmonija i uživanje! :)

    ReplyDelete
  17. Obozavam je.Dok sam bila student cesto sam je jela po beogradskim pekarama.Ja je gotovo nijednom nisam pravila-secam se samo saveta mamine strine koja je bila madjarica, a koja je fantasticno pravila pitu da se testo ne sme mesiti rukama vec samo varjacom.
    Moracu da probam vas recept.

    ReplyDelete