Tuesday 12 March 2013

Pomorandža torta / Blood Orange Wafer Torte

 

Prvo sam se mislila da ne obmanjujem cenjeno čitalaštvo i da ovaj recept nazovem "oblande s kremom od pomorandže" jer ja ovo ne doživljavam kao tortu nimalo. Međutim, kod bake piše torta. Pa sam se setila da se drugi recept s oblandama koji smo pravili u originalu takođe zove Pišinger torta (Pischingertorte). A na kraju je i na pakovanju oblandi bio recept za nešto što su oni nazvali tortom.

Na našoj Facebook strani smo većinom glasova zaključili da oblande volimo. Iako mi se čini da danas više nisu moderne kao što su nekad bile, oblande su fenomenalan instant-kolač, kada ne želite ceo dan da provedete spremajući desert u kuhinji. Osim toga, prilično su dugotrajne i idealne ako želite nekom da ih spakujete i pošaljete, čak i poštom.




Moja baka ih je veoma često pravila. Ne samo taj famozni pišinger, nego i ove voćne. Međutim, evo priznanja. Razlog zbog koga tek sada pravim ovaj poznati recept iz njene sveske je što mi je nešto drugo uvek bilo primamljivije. A to nije fer, jer kad zagrizete oblande s pomorandžom setite se da im je ukus mnogo bolji nego što ga pamtite.

Da malo ukomplikujem i oplemenim stvar, rešila sam da umesto običnih u krem stavim crvene pomorandže. Ovo ima prednosti i mane. Očigledna prednost je vizuelna. Sok od crvene pomorandže je boje soka od višnje i krem će vam obojiti roze. Vaše dete će vas zbog toga obožavati. Ipak, ne zaboravite da crvene pomorandže ne samo što izgledaju drugačije od narandžastih, nego imaju i svoj specifičan ukus i miris. Ukus je slađi, a miris je... jednostavno drugačiji, svoj. Dok budete kuvali krem, neće vam se kuhinja ispuniti onim dobro poznatim mirisom pomorandže, i zbog nedostatka kisele note preporučujem da dodate malo limunovog soka.


pomorandza rukopis


  • 1 pakovanje oblandi (od čega ćete iskoristiti 6-7 listova)
  • kora i sok jedne velike neprskane pomorandže*
  • 250 g prah šećera
  • 6 žumanaca
  • 250 g putera

*Ako pravite verziju sa crvenim pomorandžama, stavite sok jedne i po pomorandže (crvene su znatno sitnije od uobičajenih) i sok pola limuna, ali još uvek koru obične pomorandže. Veoma je teško naći neprskane crvene pomorandže, a i kora im je izuzetno tanka, kao kod mandarine.




Istopite puter i ostavite ga da se prohladi. Spremite posude za kuvanje na pari i stavite vodu da vri. Dobro umutite šećer sa žumancima. Dodajte narendanu koru i sok pomorandže. Sve dobro sjedinite. Neprestano muteći, postepeno dodajte puter u krem.

Ako primetite da vam se krem "razdvojio" tokom dodavanja putera, tj. da više nema kremastu teksturu, nego nešto što liči na tečnost plus gromuljice, nemojte paničiti - sve će doći na svoje kad počnete da ga kuvate.

Prebacite krem u posudu za kuvanje na pari. Čim se zagreje, krem će ponovo postati kremast. Mešajte ga žicom i kuvajte dok se ne zgusne. Ovaj proces obično traje oko deset minuta. Krem je gotov kada je postao vidno gušći, tj. kada se u debljem sloju zadržava na kašiki ili na žici, umesto da samo sklizne sa nje.


pomorandza 8 flickr


Skinite posudu s vatre i lagano mešajte još pet-šest minuta žicom, dok se krem ne prohladi. Tokom hlađenja, postajaće sve gušći i gušći. Nemojte čekati da se potpuno ohladi, nego ga u još toplom stanju razmažite po oblandama.

Važno je da sloj krema na oblandi ne bude predebeo jer će vam cureti sa strane čim jednu oblandu poklopite sledećom. Dobro ga nožem ili kašikom rasporedite po "ćelijama" oblande, da sve budu lepo popunjene.


pomorandza 3


Kada potrošite sve oblande, kolač je gotov. Sačekajte da se još malo stegne pa preko kore na vrhu (koja treba da ostane suva) stavite knjigu ili neki drugi teži predmet (ali ne pretežak!) da pritisne oblande. Ostavite ih tako sat-dva, a zatim bez knjige prebacite u frižider.

Oblande treba da se seku reckastim nožem za hleb tek sutradan, nakon što su se dobro "slepile" i postale kompaktne.

"Led" - da ili ne? Kao što vidite sa slika, moje oblande su dekorisane prelivom koji se inače stavlja na rozen tortu. To moja baka zove led. I ne daje precizan recept nego kaže da se to pravi od prah šećera i šećernog sirupa. Sledeći njen recept, i ja sam napravila taj famozni led (od sirupa od 200 g šećera, 50 g vode i još pedesetak grama prah šećera, malo limunovog soka i prehrambene crvene boje) ali verujte mi da to zaista nije potrebno.


pomorandza 4 flickr


Krem sam za sebe je veoma aromatičan i lep. Nema potrebe da ga "poklapate" dodatnom aromom i nečim što baš i nije bogznakako ukusno. Osim toga, led dodaje nepotreban šećer, jer oblande su već dovoljno slatke. Zato vam savetujem da ih ne prekrivate ničime, ili ako baš insistirate, mislim da bi neko neutralno rešenje bio preliv od bele čokolade.

Presuda: Sram me bilo što ih ranije nisam napravila, jer ovo je poseban i plemenit kolač. Pomorandžina nota je obogaćena puterom, krem je svilenkast i topi se pod nepcima. Čak je i Una tražila još.

Ako vam je potreban dokaz da oblande mogu da budu vrhunski desert, napravite figaro. Pomorandža torta ne osvaja pompezno nego diskretno. Ali osvaja na prvi zalogaj. Obećavam!






Blood Orange Wafer Torte

Wafer sheets are really popular where I come from. All you need to do is cook the cream (this time it's fruit flavoured, but there are two more recipes on the blog for a caramel- and a nut praline flavoured wafer sheet filling) and the dessert is ready!

If your local supermarket doesn't store wafer sheets, go look for them at Russian or Balkan food stores. They are cheap and storage-friendly. Wafer sheet cakes will keep fresh for days, even out of the fridge.

  • 1 pack wafer sheets (you'll need 6 to 7 individual sheets)
  • juice of 2 blood oranges and zest of one big organic orange*
  • 250 g / 2 cups confectioner's (icing) sugar
  • 6 egg yolks
  • 250 g / 2 sticks butter

*I used blood oranges because they dye your cream pink and I knew my daughter and my camera would love that. My grandmother's original recipe calls for one regular orange. Blood oranges are a lot smaller than regular ones, so please use the juice of two and if they're very sweet, throw in the juice of half a lemon too. I suggest you don't zest the blood orange rind because it's extremely thin and blood oranges are rarely organic. The zest of an orange orange is great, you can even zest two big oranges if you prefer a more intensive orange flavour.

Prepare the pots for a bain marie. Bring the water in the larger pot to a simmer. Zest and squeeze the orange(s). Beat the egg-yolks with sugar until pale yellow. Add juice and zest. Melt butter and add to the cream, constantly beating.

Don't panic if your cream "separates" while adding butter and looks flakey and not at all creamy - it will win back its silky texture during cooking.

Cook the cream on bain marie for about 10 minutes, constantly whisking, until it thickens slightly. Don't expect a pudding-like consistency, even when ready, the cream will still be very drippy (see photos). Whisk lightly for another five minutes until it has cooled down.

Spread the cream on wafer sheets and layer them one on top of the other. There shouldn't be too much cream: see that it is spread evenly and that the sheets are not dry, but if you use too much cream per sheet it will drip over the edges (it will drip a little anyway, but that's OK).

Leave the uppermost layer dry and top it with a book or some other flat, heavy object (not too heavy though, you don't want the weight to squeeze out all your cream). Leave for a couple of hours and then refridgerate without the weight.

The pink icing is optional and if you ask me, I'd rather leave it out. It's just unecessary extra sugar, but it looks good on the photos so I decided to go for it. I cooked a sugar syrup and mixed it well with some red food colouring, lemon juice and icing sugar, and i just spread it on top of the cake. This makes the cake sweeter and the orange aroma less present, so it's really something you can do without.

Cut your wafer torte 24 hours later with a bread knife. Serve at room temperature.

15 comments:

  1. Zamisli...nikada ovakve oblande nisam ni jela a cak ni videla ! Inace obozavam crvene pomorandze i volim cak i taj njihov "tezi" miris, "nekiseo"...cini mi se da je gre'ota pokrivati ga...Mislim se da bi se to strasno dopalo mojim ukucanima ! Gde ti nabavljas oblande u Nemackoj?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ima ih u supermarketu u onom delu gde se prodaju "međunarodne" namirnice, pa u sekciji s ruskim proizvodima. Ima ih i u turskim radnjama (tamo kupujem sve naše što mi treba - od kora za pitu i sira do kiselog kupusa).
      A ove lepe pomorandžice su iz tvog komšiluka, sicilijanke! :) Moja ćerka obožava da ih jede, njenom morbidnom smislu za humor odgovara što se na nemačkom zovu Blutorangen.

      Delete
    2. ...pa one se tako i zovu na italijanskom: arance sanguigne !
      Vidis sto ti je razlika..ja ovde mogu samo da pronadjem kore za pitu...u Rimu nema turskih imigranata...
      dobro, moze covek da ih kupi u Beogradu pa da donese...u nadi da se nece izlomiti !!
      grazie !

      Delete
  2. This is so beautiful, I really must try and find the wafers. And with the remaining eggwhites I can have my umpteenth attempt at making meringue...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, Ilse, my egg whites are already "maturing" on the kitchen counter. :)

      Delete
  3. Kolač od oblatni, obično kreme od lješnjaka i čokolade radim za slavlja kao jednostavan a fini kolač. Tvoje izgledaju prekrasno...

    ReplyDelete
  4. Wow, nikad nisam radila oblatne u ovoj kombinaciji, ali vjerujem da je prefino. Jako mi se sviđa krema. <3

    (Maja)

    ReplyDelete
  5. volim ovakve kolače. osim toga, predivno izgledaju

    ReplyDelete
  6. Prelepa! Nekada su ovako fine oblande i bile torte!

    ReplyDelete
  7. Ovo mora da je jako ukusno! A izgleda baš lepo, volim oblande! Ni ja je ne bi pokrivala ničim, ne volim baš te roze pokrivače ;)

    ReplyDelete
  8. Ja spadam u red onih koji će uvek uredno preskoćiti oblande u svakom obliku kad god se nađu na tanjiru sa sitnim kolačima. Ove tvoje ovako egzotične moram da priznam jako mame. Prvi put vidim da se led ovako pravi, to mi je novo. Ja mutim čist prah šećer sa vodom i limunovim sokom, ili ako hoću snežno belu boju onda sa šamom od belanca, limunovim sokom i prah šećerom. Isprobaću i ovaj način. Zgodno jeste kad imaš manjak prah šećera.

    ReplyDelete
  9. Princeza ( čitaj nečakinja) bi bila prezadovoljna rozom bojom kolača. Na opće zgražanje obitelji skroz je u rozoj til fazi. Ima dana kada neodoljivo podsjeća na onu šećernu vatu koja se prodaje u luna parkovima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj, znam! Iako ova moja ne insistira da sve bude roza, ima u njenom vrtiću takvih. A moram da priznam da ju je privukao roze kolač, da je bio neke druge boje, verovatno ga ne bi ni probala.

      Delete
  10. Deluje prelepo! Bas bi probala!

    ReplyDelete