Friday 14 January 2011

Salčići / Pork fat puff pastry


salcici1

Obećavam već nedeljama da dolazi recept za salčiće. Mislim da oni "u narodu" uživaju reputaciju zaboravljene poslastice jer se do sala u urbanim sredinama teško dolazi. I verovatno zato što ljude mrzi da ih prave. A možda i zato što u njima ima više holesterola nego u bilo čemu što mi pada na pamet da umesim. U poređenju sa salčićima, vanilice su vegetarijanski slatkiš.


Kad smo već toga, nikad od mene pošten vegetarijanac. Ne jedem meso još od letos, ne treba mi, ne jede mi se. Ali danas sam provela sat i po prebirajući prstima po svinjskom salu. Mislim da bi se i ljubitelju svinjetine od toga malčice prevrnuo želudac. Doduše, salo koje se koristi u ovu svrhu je potpuno neutralnog mirisa i nema u njemu tragova mesa i krvi, ali vam svejedno ni na trenutak ne izlazi iz glave činjenica da kidate iznutrice mrtve životinje. No, prošla sam i to vatreno krštenje. I da li sam sad prava balkanska domaćica, ili ću to postati tek kad svojeručno, hladnim oružjem presudim nekom stanovniku štale?
Ovo moje moralno vajkanje treba da vam ilustruje koliko sam bila motivisana da napravim salčiće. Uprkos problemima pri nabavci, uprkos gadljivosti, predrasudama, principima, morala sam da ih umesim; moja ljubav prema njima ne zna za tabu.

salcici rukopis

A priča o toj ljubavi počinje mnogo davno, kad sam bila mala i kad su se salčići dosta često pravili u našoj kući. Tad sam ih uzimala zdravo za gotovo, ne znajući da ću se jednog dana naći u tuđini, gde niko nikada nije ni čuo za lisnato testo sa salom. U stvari, malo ko je čuo i za salo. Pre sedam-osam godina sam u samoposluzi videla nešto belo što mi je ličilo na salo koje se koristi za ovaj kolač. Kupila sam, napravila po receptu i dobila pogačice s čvarcima. Ne znam da li sam ikada tako omanula pri mešenju testa.
Ta trauma me je naterala da se manem salčića i posvetim drugim strastima. Međutim, kada su, nakon senzacionalnog uspeha vanilica, prijatelji i foodie blogeri krenuli da vrše pristisak na mene da napravim salčiće, rešila sam da se ponovo uhvatim u koštac s tim problemom, ali ovog puta kako treba. Mislila sam da treba pažljivije da se posvetim čišćenju sala, i da, ako sve, i najmanje žilice odstranim, nema šanse da testo bude čvarkasto. I kupila sam opet isto ono salo, pa mi je tek nakon toga mama rekla da postoji razlika između više vrsta sala, što meni uopšte nije palo na pamet.
Neiskusna domaćice, počuj! Ako hoćeš da topiš čvarke, kupi salo sa stomaka, tj. onu belu slaninu (tzv. sapunjaru) što se nalazi tik ispod kože. Ona je malo prošarana mesom i bledoroze boje. Ako hoćeš da praviš salčiće, traži salo iz unutrašnjosti svinje, tkivo koje se skuplja uglavnom u području bubrega. Ono je bele boje, ne miriše na slaninu i obmotano je veoma tankom opnom koju treba da ukloniš da bi salo bilo "čisto" i spremno za mazanje po testu (na slici dole: očišćeno salo).
Ovim putem bih želela da se zahvalim svim onima koji su na internet okačili recept za salčiće, a da nisu objasnili ovu razliku, kao da se to podrazumeva. E pa, ne podrazumeva se. Nisam sa sela, nikad nisam bila na svinjokolju, za mene je salo sve što je masno. Zbog vas umalo opet ne napravih pogačice sa čvarcima.

salcici2

Kada sam konačno shvatila šta treba da kupim, trebalo je da nađem nekog ko će to da mi proda. Nekog ko me neće gledati kao da sam pala sa šljive šumadijske kad krenem da teoretišem o mestu porekla sala i opisno se približim stvari, pošto nemačku reč za dati pojam, naravno, ne znam. Odmah sam se setila mesare Nägele (Zähringer Str. 38, Karlsruhe), usred našeg grada, gde sam jednom već poručivala mesište za srpsku roštiljadu (teletinu za ražnjiće, pileće džigerice i slaninu za rolovanu džigu, tačnu razmeru mešanog mlevenog za ćevapčiće i sl). Pomislila sam, ako taj majstor (koji mi je još onda ulivao poverenje) ne zna, niko ne zna. I odem. Naiđem za tezgom na neku zbunjenu prodavačicu koja je strpljivo saslušala moj ekspoze, a onda ne samo što nije krila da ne zna šta hoću, nego me je, iskreno zaintrigirana, upitala za šta mi to treba. Kad sam rekla za lisnato testo, shvatila je da tu nisu čista posla i otišla po gazdu. Majstor ne samo što me je odmah razumeo, nego mi je čak i rekao kako se salo zove na nemačkom. Ako se ikada nađete u prilici da mesite salčiće u ovom kraju sveta, da znate da vam treba Flomen. Uzeo mi je broj telefona i rekao da će da pozove kad bude stiglo.
I ne beše prazno obećanje. Jest da mi se javio dan pre detetove operacije i da smo morali da jurimo iz bolnice u mesaru da nam ne propadne porudžbina, ali za salčiće sam spremna i na veći deranžman.
Danas otvorim frižider i izvadim paket iz njega. Naručila sam kilo, a dobila kilo i osamsto. Po ceni od 1 EUR za kilo. Odmah mi je bilo jasno da je flomen nešto što se inače baca i da je mesara verovatno više koštalo da ga dopremi do grada nego što mi je naplatio. Nakon što sam salo očistila od kožica, ostalo mi je oko 1,2 kg mase i pola od toga sam zamrzla a pola iskoristila za salčiće.
U receptu ne piše, ali se vrlo dobro sećam da je baka salo mlela na mlinu za meso pre nego što je pravila testo. U prvi mah sam u tu svrhu htela da iskoristim multipraktik, ali nije mi se dalo da prljam tu skalameriju, pa sam bez većih problema salo usitnila štapnim mikserom.

salcici3

Pre nego što sam prešla na mešenje testa, osećala sam izvesnu tremu. Toliko truda, šta ako ne uspe? Šta ako opet omanem? Rešila sam da zbog toga uopšte ne odstupam od recepta, a on glasi:

  • 1/2 kg sala
  • 3 kašike brašna
  • malo soli

Za testo:

  • 1 kg brašna
  • kockica svežeg kvasca
  • 3 žumanceta
  • 4 belanceta
  • 5 kašičica šećera
  • kašika masti
  • još malo soli
  • 500 ml mleka
  • prah šećer

Salo se očisti, ustini, pomeša s brašnom i sa solju i stavi u frižider da se malo stegne (barem pola sata). Za to vreme se pripremi testo. Zagreje se pola litre mleka i u njemu se otopi šećer i kvasac. U brašno se stave jaja, so, mast i mleko s kvascem i od svega se umesi glatko testo.
Testo se odmah razvalja oklagijom u obliku pravougaonika. Dve trećine se premažu salom, pa se nenamazana trećina preklopi preko središnje trećine, i na kraju druga namazana trećina preko nenamazane. Razvalja se da bude oko 1 cm debelo i pusti da odmori 20 minuta. Zatim se sve ponovi sa ostatkom masti. Opet se ostavi da odmori 20 minuta.
Ranije, kada sam pravila lisnato testo, redovno mi se dešavalo da se testo cepa i da masnoća "curi" kroz njega pri rastanjivanju. S ovim testom nema tog problema, da li zbog kvalitetnog recepta ili zbog konzistencije sala, tek, sve je vrlo čisto dok se mesi. Na kraju se testo istanji na debljinu oko 5 mm, seku se kvadrati, filuje se džemom ili orasima (mada može i mlevenim mesom ako više volite slanu varijantu), savija i peče na 200 stepeni dvadesetak minuta, dok ne promeni boju. Važno je da se na kraju salčići dobro uvaljaju u prah šećer.

salcici5

Ako se jedu odmah, biće veoma hruskavi, ako se puste da prenoće, veoma mekani, kao i ostala testa s mašću.
Šta sam promenila? Ništa, osim što sam slobodno interpretirala meru "2 din kvasca" iz bakinog rukopisa. Pošto se pravi od 1 kg brašna, stavila sam celu kockicu kvasca (35 g). To je valjda ekvivalent dve kesice suvog kvasca, mada nisam sigurna pošto ga retko koristim. Osim toga, sačuvala sam ono jedno preteklo belance da njime "lepim" paštete kad ih presavijam. I pored toga mi je ređi džem iscureo, zbog toga savetujem da se filuju marmeladom.
Presuda: Ah, kakav delikates! Svi vi u belom svetu koji ste željni salčića, morate da znate da se svakako isplati napraviti ih. Ovo sigurno nije najlakši recept na našem blogu, ima dosta toga što može da krene kako ne treba, ali vredno je rizika. Ništa na svetu ne liči na salčiće. Sva ostala lisnata testa stidljivo gude u pozadini, dok salčići virtuozno soliraju Paganinija na prvoj violini. Aplauz!

salcici4

Salčići (Pork fat puff pastry)
Now, don't be disgusted a priori - this is the best puff pastry you'll ever get a chance to make, so leave your prejudice outside the kitchen. Salčići are a traditional Balkan dessert made of puff pastry, which is made with pork fat. Not lard, mind you, that would be too easy. And not bacon, you don't want bacon in your dessert. What you need is the so-called leaf fat (a white fatty tissue of neutral smell and taste) a thing that can only be ordered from the butcher's (in German it is called flomen). Go for the traditional, private butcher shops, where they're more likely to know what you need.
Good news: Although difficult to obtain, leaf fat is cheap. 1 EUR / kilo here in Karlsruhe. Bad news: You'll need to spend some time separating the fat from the connective tissue with your fingers. Once you're done, you'll have to cream the fat in a food processor and you're ready to go.
For a pretty huge batch you'll need:

  • 1/2 kg leaf fat
  • 3 Tbsp flour
  • 1 Ts salt

Dough:

  • 1 kg flour
  • a cube of fresh baker's yeast (35 g)
  • 3 egg yolks
  • 4 egg whites
  • 5 Ts sugar
  • 1 Tbsp lard
  • salt (to taste)
  • 500 ml milk
  • icing sugar

After you've processed the fat, mix it with the three tablespoonfuls of flour and the salt. Leave in fridge for at least 30 minutes. In the meantime, prepare your dough. Mix the yeast with sugar and warm milk. Add to flour, together with the lard, the salt and the eggs. Save the extra egg-white, you will need it later.
Knead into a smooth dough and roll out with a rolling pin to shape a big rectangular. Visually divide your rectangular in thirds - spread half of the fat mixture on it, leaving one third (for instance, on the left hand side) uncovered. Then fold this third over the greased middle third, and fold the right hand side third on top of it. Roll out and leave to rest for 20 minutes. Repeat this using the other half of the fat and leave to rest for another 20 minutes.
At this point, I'd advise you to split the dough sheet in half, because you'll need more space to roll it out thin (c. 5 mm). Cut out 12 x 12 cm large squares and brush the edges with the remaining egg white. Put a dollop of your filling (be it nut, jam or minced meat if you prefer your salčići in savoury disguise) in the middle and fold to make a triangle. Bake on a sheet of greaseproof paper for about 20 minutes at 200° C. While still warm, roll in icing sugar.

27 comments:

  1. Predivan post a salčići su fantastični! Obožavam ovaj slatkiš, ali nažalost nigdje ne mogu da nabavim salo:(

    ReplyDelete
  2. Nadam se da je tvoja kcerkica dobro (ovo zbog bolnice)!
    A salcici...moja tiha i glasna patnja. Ja sam pokusala da ih napravim sa onim salom tj. mascu tj. Schmalz, ali to nije to. Ovo bubrezno salo nisam nikada ni imala u rukama, mogla bih da nabavim direktno sa farme (iako je farma malo dalje od mene, nekih 350 km, ali SVE ZA SALCICEEEEE!). Hvala za naziv, nisam se do sada ni sjetila da pitam kako se TO tacno zove. Iskreno nisam ni vjerovala da ima razlika izmedju sala i sala, ali sada vidim da izgleda ima! Kada nabavim Flomen (ma sta rodbina mislila o meni), javim kako su mi uspjeli salcici:)! A do tada, sve najbolje, i hvala na receptu!!!

    ReplyDelete
  3. APlauz! Aplauz! Nego šta, nego aplauz! Salčiće sam kao mala obožavala, ali moram da priznam da je ta ljubavna romansa prošla, pa sam ostala tužna kada sam ih probala pre par meseci. Valjda se čovek zasiti vremenom, ili mu se čulo ukusa menja vremenom. Uvek sam iznova fascinirana darovitošću naših žena za kuhinju, a naročito za kolače, na tom prelepom spoju austrijskih, nemačkih, mađarskih i turskih specijaliteta koji su se slili na našim prostorima. Mislim da nema lepših kolača nego na ovim prostorima. Sitnih kolačića, posnih kolača, te ko još pravi posne kolače, pa pita sa domaćim korama, tortama sa koricama , ma svega ovde ima. Kad pogledam strane blogove, Bože, pa čime se te žene ponose u kuhinji što se slatkiša tiče. Slažem se da su salčići prva violina, ali Vido moraš priznati da imamo najbolji orkestar na svatu!

    ReplyDelete
  4. Majo, probaj da odeš kod nekog privatnog mesara i da mu ostaviš telefon i kažeš mu da te pozove kad mu bude zgodno da ti nabavi salo. On verovatno neće potezati svoje veze samo zbog tebe, ali ako već naručuje ostale svinjske iznutrice, ne vidim zašto bi salo bilo problem.

    Melrose, sledi moj primer. Sigurno ima neka privatna mesara koja je spremna da ti izađe u susret. Po supermarketima i ne pokušavaj, nego se raspitaj kod nekog lokalca gde je njegova baba kupovala meso. Ostaje ti jedino da se nadaš da takva radnja još uvek postoji.

    Jelena, u pravu si. Možda smo mi malo subjektivne, meni su recimo Nemci rekli da osećaju "životinju" u salčićima, ali su priznali da je to samo zato što su znali šta je u njima. Kao, nije to za njih. Dobro, više ostaje za nas :) Kako bilo da bilo, ostaje činjenica da je taj splet uticaja različitih kulinarskih tradicija na Balkanu izuzetno višeslojan i zanimljiv, a da kuhinja koja je izašla kao proizvod svih tih uticaja opet ima svoj jedinstven karakter, za razliku od kuhinja drugih zemalja u kojima se meša više kultura. Znači, nije samo zbirka ausrijskog, mađarskog i turskog, nego mi to pravimo na svoj način.

    Moram da priznam da sam, putujući Evropom, probala mnoge slasne zalogajčiće. Takođe po raznim neevropskim restoranima. Ne mogu da kažem da ne obožavam američki cheesecake ili nemački bienenstich. Ali takođe stoji to što si ti rekla, da ljudi generalno (barem ovde) ne znaju šta je stvarno dobro. Sećam se kad sam prvi put probala izvornu Schwarzwälder Kirschtorte, ona ipak važi za jednu od najčuvenijih torti na svetu. Mom razočaranju nije bilo kraja. Fil je bio šlag. A testo mrvičavo, bez masnoće, puno gustina. Mislim, da neko kod nas takvu tortu iznese pred goste, pukla bi bruka...

    ReplyDelete
  5. Ja se takodje spremam da ih pravim....svidja mi se sto si ih radila u tri fila a i tvoj način preklapanja kiflica.Salčići su mekani ii imaju specifičan ukus zbog sala,te upravo mast ili bilo sta drugo ne može da zameni salo.

    ReplyDelete
  6. Neces vjerovati, danas u samoposluzi nadjem slucajno Flumen :)) i kupim (iako je 4 eura/kg, a ne jedan kao kod tebe). Pa bumo vidjeli...

    ReplyDelete
  7. Stvarno sam guštala čitajući post!
    Mogu misliti kako su te gledali kad si tražila salo.
    Ja sam doživjela u Hrvatskoj i to ne u Zagrebu, nego polururalnoj sredini, da je djevojka kraj mene i mame pogledala u nas kao u čudo, jer smo u supermarketu pitale za mast koju nismo mogle naći.
    I meni su salenjaci najbolji kolač iz djetinjstva od svih kolača koje je moja mama radila, a priznajem da se popis tih kolača u velikj mjeri poklapa sa kolačima kojih recepte ti objavljuješ na blogu.
    Moji salenjaci još čekaju da budu napravljeni :)
    I samo nešto, kad smo već kod naziva sala u stranim jezicima. Mislim da je salo na engleskom lard, dakle pork lard, za biti određeniji, kad kažeš pork fat, to se više odnosi na mast i u tom slučaju bi ljudi doista mogli počiniti baš onu grešku koju ne želiš, iskoristiti mast od čvaraka za salenjake. :)

    ReplyDelete
  8. Hvala Tadeja. Što se terminologije tiče, baš suprotno je slučaj - lard je mast, a ovo što se koristi za salčiće je tzv. leaf fat. Svako ima mnogo precizniji termin od našeg - kod nas je sve salo, pa onda ti nagađaj odakle doalzi.

    ReplyDelete
  9. Znam da ste dobili brojne nagrade za recepte od drugih blogera,ja vam šaljem jednu,za recepte,posebno za salčiće,preuzmite je ako želite,čeka vas u mojoj skromnoj kuhinjici.Ankica

    ReplyDelete
  10. Hej, pa sto si na kraj srca?! :))) Ja bih ti rekla za salo da sam znala, ali nisam, tek cula od tebe lol
    Valjda ovde salo uzimamo zdravo za gotovo, pa i ne razmisljamo o tome sa kog je dela svinjceta stiglo. Drago mi je da vidim salcice na tvom blogu, odlicni su ti. Meni trenutno odmara testo za njih, ali o tome cu kod mene, da ne gusim ovde ...
    Elem, vidim da si se dotakla cuvene vege-kletve. "Dabogdasammorao svinju da koljes!" Uvek se nasmejem kada zalepe tu floskulu. Kao da svaki seljak sam kolje svoje svinjce i da ne postoje majstori koji to rade za pare ili neku drugu nadoknadu i kao da bilo ko od njih uopste razmislja o tome kao o nekoj kazni. Kud kazna ... pa srecni su sto ce imaju sta da jedu oni i decica :))
    Odoh da premazem testo po treci put i nadam se da ce mi salcici ispasti ovako divni i lisnati kao tvoji.

    ReplyDelete
  11. Salenjaci su se uvijek kod nas pekli u vrijeme karnevala. Da su malo zaboravljeni to je istina. Već pojam salo, mast, loj... zvučalo je kao nešto primitivno, pa se to zamjenilo sa margarin, ulje... No danas i te kako se cijeni mast i čvarci, kila čvaraka je 100 kuna!!! Kao dvije kila mesa! Ima još jedan problem, danas su svinje pasmine koje u mesne, pa masti na njima gotovo i nema, a sala skoro uopće. To se vidi i po samom nesu, oćeš kupit svinjske vratine za roštilj, a kad ispečeš, ono suvo ko barut.
    Danas se stručnjaci slažu da je margarin i ko zna kakvo ulje, puno štetnije od masti i maslaca, Dakle navalimo na salenjake.
    Moja baka je pravila od jednom i slane i slatke. Slatki su bili sa domaćim marmeladama, a slani sa sirom. Ovi posljednji, san snova. U veljači pravim ih i ja.

    ReplyDelete
  12. Odlični su. Nikad ih pripremila nisam, ali ih pamtim iz detinjstva, tako da se rado prisetim njihovog ukusa, al bez da ruke turam u salo, to neko drugi uradi, a ja se prišunjam i omastim brk! Dodji do mene, imam malu nagradu da ti predam:)

    ReplyDelete
  13. Maxivida, svratite po jednu nagradicu kod mene :)

    http://mojanoblica.blogspot.com/2011/01/nagrada-3-u-1.html

    ReplyDelete
  14. There is certainly a labour of love here with the puff pastry making using the pork fat. Is it more for the taste or the texture? Have you used jam for the filling. Looks great!

    ReplyDelete
  15. Julie, it's actually more for the texture, although the taste is important as well. Right after baking, the puff pastry is extremely crispy, but 24 hours later it's the softest thing in the world. I'll invite you the next time I make it.

    ReplyDelete
  16. Predivno..kao da su iz neke specijalne pekare izasle..nemogu da se nagledam kako su ti slike fantasticne!!! Stunning!!!

    ReplyDelete
  17. Divni kolacici kakve pravi i moja baka:). Na mom blogu, na postu Omega pizza Vas ceka odgovor na pitanje gde u Bgdu ima pirovog brasna. Pozdrav! :)

    ReplyDelete
  18. Uh, otkad ja nisam jela salčiće. a obožavala sam ih! Uvek se u Srbiji yateknem na leto, kada se ne prave ni oni, a nema ni kavurme pržene sa lukom za doručak:)
    Prvo da ti kažem da je moja Njanja imala isti rukopis kao tvoja baba-Spomenka! Neverovatno! Rolatić sa rumom je bio jedan od 20-tak sitnih kolača za slavu.
    Baš mi je milo što sam te našla:)
    Koliko se ja sećam, i Njanja i mama su pravile salčiće sa vinom.
    Jedva čekam da malo probrljam po starim zapisima - baš si me zainteresovala, iako nisam baš neki stručnjak za mešenje (za razliku od spravljanja slanih stvari).

    ReplyDelete
  19. Dobrodošla Lana! Interesantno je da moja mama pravi salčiće s vinom i da ću od ostatka sala koje sam zamrznula isprobati njen recept. Pa ćemo da vidimo ima li to mitsko vino neku ulogu, ili ne menja mnogo.

    ReplyDelete
  20. Uh sta bi dala za malo sala, ali realne sanse da ga ovde ikada nadjem su ravne nuli tako da mogu samo uzdisati po vasim blogovima i prisecati se ukusa salcica.
    Odlican post!

    ReplyDelete
  21. Jes' da suet nije od prasica nego od goveda, ali princip je isti.

    "Kada sam konačno shvatila šta treba da kupim, trebalo je da nađem nekog ko će to da mi proda. Nekog ko me neće gledati kao da sam pala sa šljive šumadijske kad krenem da teoretišem o mestu porekla sala i opisno se približim stvari, pošto nemačku reč za dati pojam, naravno, ne znam."

    I, draga, cemu toliko apologetike, svinjska mast i kolaci nisu nikakva lokalna perverzija. Srednji vek nije ni znao za neku drugu masnocu. A, i videli smo poslednju epizodu Big Lovea...

    "What was roly-poly pudding? A survey of period cookbooks confirms this particular pudding was popular in Victorian times. It was most often served up as a sweet dish, but savory recipes exist as well. It was also referred to by Charles Dickens (Bleak House) and Beatrix Potter (The Tale of Samuel Whiskers or The Roly Poly Pudding).

    "Roly-poly pudding, a widely used name for a suet pudding made in a roll shape. The name is generally given to a pudding with a sweet filling such as jam, or treacle and breadcrumbs, or mixed dried fruits with marmelade; in each case spread over a flat sheet of dough and rolled up...Formerly roly-poly pudding was boiled in a pudding cloth; but the skill of enclosing a pudding of this shape in a cloth has now mostly been lost. Since it could not be adapated to a basin as could a round pudding, it is now almost invariably baked."
    ---Oxford Companion to Food, Alan Davidson [Oxford University
    Press:Oxford] 1999 (p. 668)

    ReplyDelete
  22. Nenade, znam ja da se ranije nije koristila nijedna druga vrsta masti (barem ne u severozapadnoj Evropi) ali ima užasno puno stvari koje su nekada bile uobičajene, a sada sasvim iščeznule jer su nezdrave. Salo je jedna od njih. Mast se još uvek prodaje u samoposlugama, ali malo ko je koristi.

    ReplyDelete
  23. Da, znam da je mast ispala iz mode. Dugo je postojala zabluda da je mast, narocito svinjska, nezdrava. Ispotavilo se, barem according to western medicine da je zdrava, narocito za termicku obradu hrane, zbog toga sto na visokim temperaturama ne prelazi u transfat. Nego, kad si vec tako izdasna na puteru, and hail for that, jer se i za njega nepravedno (citaj ignorantski) verovalo da je nezdrav, nema razloga da odustajes od masti. Inace, koliko ima holesterola u kolacima koji sadrze mast? Isto koliko i u onima koji sadrze 12 jaja i pola kile putera. Or so.

    Nego, zdravlje i ovaj tvoj food blog nekako mi ne idu zajedno. Daleko od toga da je ovde bilo sta nezdravo. Bitno je sta jedes posle te masti, ili zajedno sa njom.

    Ukus, aroma, to je najbitnije ovde, I guess. Ne znam kako to ide sa mascu. Znam da su vanilice cista divota, pet dana nakon sto se naprave, verujem i salcici. To je davno jedna komsinica umela da pravi, ali sam ja bio suvise glup da cenim njihovu dostupnost. Dakle, ja nikada u zivotu nisam jeo salcice. Povrh svega, sada uopste ne jedem slatko. Ali, tvoje bih svakako probao. I dalje ja mesim slatkise za slavu. I ove godine su ispali super, ali sve su to recepti iz Novog sveta. Samo za jedan znam da se pravi negde na Bliskom istoku. So far, taj kolac od cele pomorandze spada u one, all time favourites. Ako zelis, dobijes recept.

    Nego, ja bih citav blog sastavio od recepata sa zivotinjskom mascu. Ako imas jos recepata, ima zainteresovanih.

    ReplyDelete
  24. Znala sam to za puter, da je naučno dokazano da je zdraviji od margarina. Ali ja bih ga svakako koristila, i da je najnezdravija stvar na svetu. Mislim da sam dosad samo u jednom receptu koristila margarin, zato što je bila reč o domaćem lisnatom testu i nisam htela da uprskam stvar promenom tako bitnog sastojka. Međutim, sad verujem da bi ipak bilo bolje s puterom.

    Nameravam uskoro da napravim kroasane po tradicionalnom francuskom receptu. To je užasno pipav posao, priprema testa traje nekoliko dana, ali toliko ih volim da se vredi pomučiti.

    Vidiš kako skačem s teme na temu. Da ne zaboravim: pošto mi je preteklo sala, ponovo ću praviti salčiće, ali ovog puta po receptu moje mame. Paradoksalno, ni ja više gotovo da ne jedem slatkiše, ali šta sad, daću drugima.

    Na blogu ima još jedan recept s mašću, ukucaj u search box s leve strane "lenja pita". Ja našu pravim s puterom i mašću pola-pola, tako da ne dominira ukus masti a testo ipak ima tu "tešku" teksturu koju mu daje mast. Osim toga, i ovi keksići gurabije su s mašću.

    ReplyDelete
  25. Honey, moja majka je rado koristila svinjsku mast, sto za slana jela, sto za kolace. Ja sam se kasno uvukao u pricu o pripremi hrane, pa sam zaboravio sta je od kolaca pravljeno s mascu. No, vrlo jasno sam zapamtio da nije svaka mast istog ukusa. Postoje ukusnije i neukusnije masti. Ne znam od cega sve to zavisi, sasvim sigurno od sorte svinje, cime je hranjena, koliko je bila stara, da li se prasila jednom ili hiljadu puta, kao i u kom stepenu je mast preciscena. Postoji, na dalekom istoku, nekakav metod preciscavanja svinjske masti kuvanjem. Na kraju dobijes svinjski ghee. To navodno nema nikakav ukus. Takodje me zanima francuski clarified butter. Mislim, ukus. Ne znam za sta ga tacno koriste, posto sam do sad nailazio samo na obican puter. Koji je po meni nezamenljiv.

    ReplyDelete
  26. Draga maxivida, raspitujuci se gde da u Nemackoj nadjem salo, naletim na tvoj blog. Bingo! Ja z1vim u blizini! Ne mozes da zamislis kako sam se obradovala.
    Moramo da gricnemo salcice!
    Kupila sam nesto sto se zove Flomenschmalz, javljam rezultate.

    ReplyDelete