Wednesday 8 December 2010

Vanilice


vanilice5

Znam, nije me bilo užasno dugo, u Beogradu nisam imala ni vremena ni volje za kolače, a ne bi bilo zgoreg da se skine koje kilce... Medutim, evo božićne atmosfere u Nemačkoj, sve okićeno, sve veselo, na trgu je Weihnachtsmarkt, jedu se Plätzchen.
Možda neko od vas ne zna šta su Plätzchen? Reč je o sitnim kolačima, uglavnom keksima, koji se prave, poklanjaju i jedu u toku decembra. Kolačići bi trebalo da budu što trajniji, da bi u njima moglo da se uživa nedeljama, a i da nešto pretekne za komšije, kolege na poslu i prijatelje. U tom smislu, keksi su najpogodniji, uglavnom oni zimski, s ukusom cimeta, vanile, korijandera, anisa, klinčića, ili mešavinom svih tih začina. Tako mi je palo napamet da predstavim vanilice ovdašnjem življu - em su keksaste, em dugo mogu da opstanu u nekoj tegli ili kutiji, em su nešto što ja mnogo, mnogo volim.



vanilice rukopis


Naravno, ne bilo kakve. Najviše mrzim kad mi neko ljepne neki šecer s prizvukom voća koji je toliko gust da se jasno vidi kao fil na torti izmedu ona dva keksa, ali zato nema apsolutno nikakav ukus osim slatkoće i čemu onda sav trud. Molim lepo, vanilice isključivo s domacim džemom od kajsija. Jeste, onim moje mame što mu pevam hvalospeve u svakom receptu u kome se pojave kajsije.
Osim toga, vanilice moraju da se mese s mašću. Ako nema masti, onda to nisu vanilice nego išleri bez čokolade. Na ugriz, keks mora da bude mek i da se topi u ustima. Testo sa buterom je uvek prhko, svejedno koliko "odstoji" i na jeziku je oštro i mrvičavo. Nemojte se bojati masti: ako je dvaput godišnje stavite u neki kolač koji jednostavno nije onaj pravi bez nje, nećete zanavek uništiti nivo holesterola u krvi. Bolje vam je smanjite strast prema prasećem pečenju, majonezu i ostalim zimskim porocima zarad koje vanilice više.

vanilice1

Recept je prastar, stotinu puta oproban i proveren. Pošto je rec o porodicnoj tajni, ovaj blog članak će se obrisati 30 sekundi nakon što ga budete pročitali. Dotle - ko je zapisao, zapisao je :)
  • 250 g masti
  • 250 g šećera
  • 4 jajeta
  • 250 g mlevenih oraha
  • brašno
  • džem od kajsija
  • 200 g šećera u prahu
  • 4 kesice vanilinog šećera ili jedna šipka vanile


vanilice2

Vanilice se valjaju u prah šećer aromatizovan vanilom. Ako koristite vanilin šećer u tu svrhu, pomešajte ga s prah šećerom neposredno pre valjanja keksa. Ako koristite šipku vanile, rasecite je po dužini, izgrebite srž i isecite šipku na tri dela, pa to stavite u prah šećer i ostavite barem da prenoći.
Zagrejte rernu na 200 stepeni. Umutite mast omekšalu na sobnoj temperaturi sa šećerom. Dodajte cela jaja. Zatim sve sjedinite s mlevenim orasima.
A sada, onaj nezgodan deo: recept nalaže da se dodaje brašna "koliko testo upije". I pored najbolje volje, ne mogu da vam dam tačnu meru jer dosta zavisi, recimo, od veličine jaja. Savetujem vam da za početak prosejete oko 500 g brašna tip 500 (odnosno 550). Postepeno dodajte brašno u masu muteći mikserom sa spiralnim dodacima za testo. Zatim sklonite mikser i rukom domesite testo dok ne prestane da se lepi, ali je još uvek meko. Dodavajte brašna po potrebi dok ne dođete do konzistencije kao sa slike.

vanilice4

Pospite radnu površinu brašnom i razvucite testo da bude debelo oko 3 mm. Malim okruglim kalupom izvlačite kružiće i redajte ih u plitak pleh obložen bakpapirom. Pecite ne duže od 5 minuta (dovoljno je da samo blago porumene), vadite, i dok su još tople, lepite jednu za drugu malom količinom džema od kajsija (ne sme da curi sa strane). Zatim svaku vanilicu uvaljajte u prah šećer i odložite u kutiju za keks. Kao i ostalim testima s mašću, i vanilicama je potrebno 24 sata da omekšaju, pa pokušajte da im odolite i da ih jedete sutradan.
Šta sam promenila (ujedno i Presuda): Ništa. Vanilice su klasik, savršene baš takve kakve jesu, i jedan od retkih kolača pri čijem spremanju kreativnosti nema mesta. Dobro, možete da ih izrežete u obliku srca, cvetića, jelčica, bubamara, kakve god već kalupe imate. Ali okrugle su nekako najlepše. Ili se meni to čini?

vanilice3


Vanilice /vah'nilitse/

Vanilice are a traditional Balkan winter cookie, often served as "sweet appetizer" on slavas and Christmas festivities. They play a terrific double role as German "Plätzchen" and were met with high acclaim wherever I made them. It's another classic childhood recipe and a popular favourite that is not forgotten, in spite of one of its main ingredients - oldfashioned pork lard.
And be careful: do not try to make this cookie with butter instead - butter makes the dough crisp and crumbly, while lard will give it the required softness 24 hours after you made them.
You will need:
- 250 g ground walnuts
- 250 g lard
- 250 g sugar
- 4 eggs
- flour (c. 500 g, but prepare more)
- apricot jam
- 200 g icing sugar
- vanilla sugar or vanilla pod


Mix lard at room temperature with sugar. Add eggs, and in the end, walnuts. Switch to dough kneaders on your mixer and start adding flour gradually. The recipe states that so much flour should be added "as the dough will soak up", which means a compact mass that doesn't stick to your fingers but is soft nevertheless. Depending on the size of the eggs, this is about 500 g of flour, but be prepared to add some more until the dough looks like mine, pictured above (finish kneading by hand).
Mix icing sugar with vanilla sugar or cut and deseed the vanilla pod and add it to the icing sugar. We used vanilla sugar when I was little because vanilla pods were unavailable and expensive, but go for the real thing if you can get hold of it.
Pre-heat the oven to 200 degrees. Line a shallow baking tray with greaseproof paper. Roll out your dough on a surface dusted with flour so it doesn't stick. The dough should be about 3 mm thick. Take a smallish round form and cut out circles which you should arrange on the tray (no need to space them, they will hardly change during baking) and bake for about 5 minutes, just until they start changing colour.
Glue two discs with apricot jam and roll them in vanilla icing sugar. Keep in a cookie jar for everyone to enjoy, they will hold for weeks.

29 comments:

  1. Ma slazem se sa svime u potpunosti!!! Dole Plaetzchen, zivjele Vanilice!!!!!! Ja ne stavljam orahe, volim vanilice vulgaris, ali ni orasi ne smetaju. Dzem mooooooora obavezno biti domaci od kaisija, to pravim krajem ljeta (doduse od kupovnih kaisija, odakle mi ovdje domace?!?), ali je dobar, isti onaj iz djetinjstva.
    Jedino sto se ovdasnji zivalj malo zenira zbog omotaca od secera...meni je to sastavni dio bozicnih kolaca (kiflice, vanilive, breskvice), sem toga ne stavljam secer u tijesto (ili vrlo malo), tako da mi ovaj secerni omotac dobro dodje.

    ReplyDelete
  2. A yummy impression of a winter biscuit just perfect for this season. I see you had your first customer!

    ReplyDelete
  3. Baš se spremam ovih dana da pravim vanilice. Imam isti ovaj recept ali ja ne koristim mast već testo zamesim sa margarinom. Naravno pekmez od kajsija mora biti domaći da bi kompletan šmek bio domaćinski ;) Najlepše su kad odstoje par dana, ali kod mene se to retko desi jer imam jednog malog slatkog obožavaoca vanilica. Čak mogu i jaja da se izostave iz recepta pa da budu posne, onda ide malo manje brašna, ali ukus ostaje isti.

    ReplyDelete
  4. Vanilice mog detinjstva..Mama ih je uvek pravila za NG i Bozic :) Odavno nisam pravila bas ovakve...Ali, i dalje osecam onaj ukus i prhkost u ustima :) Predivne su ti :)

    ReplyDelete
  5. pork lard as in Schweinefett?
    must try!

    ReplyDelete
  6. Schweineschmalz, Ilse. Made by LARU. To be found in the butter section at the supermarket.

    ReplyDelete
  7. Jako mi je žao što se kod nas vanilice skoro nigde ne mogu naći u poslastičarnicama. Mogle bi se nuditi gostima iz inostranstva uz kafu u ekskluzivnim restoranima. Volimo sve strano i krcate su poslastičarnice tartovima, kap kejkovima i ostalim stranim kolačima, a ono što je dobro,to neka gost proba ako ga neko iz Srbije pozove kod sebe na večeru. Onda će gostu verovatno spremiti i chese cake.
    Slažem se da se u ovom kolaču mast ne sme zameniti, osim u slučaju kada se prave za posne slave, onda već, šta je, tu je!
    Vido, izvini moraću da se držim maminog recepta koji je najbolji na svetu, samo ga još nisam prepisala, ali verujem da su recepti jako slični. Tradicija mora da se nastavi!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Znam super kafic, u kome sluze domace vanilice uz kafu. Zove se "Vanilica", ulica Kralja Milutina 53, Beograd.

      Delete
  8. Jelena, slažem se sasvim s tobom i mislim da su domaći kolači nepravedno zapostavljeni. Vanilica je jedan zalogaj, prava mala eksplozija ukusa, šteta što se ne koriste baš u tu svrhu koju si pomenula - kao keksić uz kafu, odlična ideja.

    Inače, ko je željan tradicionalnih kolača, pogotovo tih sitnih, a nema vremena ili volje da ih sam pravi, toplo preporučujem poslastičarnicu DJ u Svetozara Markovića, na ćošku s Mišarskom.

    ReplyDelete
  9. Mmmm... vanilice! Baka mog muza ih pravi bez oraha, ali malo buckastije, a malene, ne znam da li imaju 3 cm u precniku! To ne mozes stati, kad pocnes da jedes. Ali apsolutno najbolje koje sam ikada jela su kod Kokija. Znas tamo u Makenzijevoj, ex. Marsala Tolbunina, ranije su radili samo kafu, a odavno vec osim kafe drze i torte i kolace. Najfinije moguce, a i cena je astronomska. Oni prave lesnik vanilice. Jbt, kako je to dobro, pune su pecenog lesnika, taj miris je zaista savrsen.

    Svidjaju mi se ove tvoje "cvetaste" i orasaste vanilice, i rado bih poput Une maznula koji komad :) Da znas da bih mogla da ih napravim, otkako baka ne zivi sa nama, nema ni vanilica, a mislim da je to cista nepravda :P kad svi volimo.

    Inace, DJ je i meni zakon poslasticarnica. Cim pomislim na DJ vidim one savrsene kesten suzice, do pola umocene u cokoladu...

    Ajd dosta, nema ni 10 ujutu a ja zabalavila na slatkise :)))

    Pozdrav,
    Maja

    ReplyDelete
  10. Imam i ja prastari recept vanilica koji je sličan ovome tvome a još sličniji je Bojinim kolačima koji su tradicionalni kolači za Božič u našoj kući. Svoje vanilice sam baš pravila ovih dana: uživali smo!

    ReplyDelete
  11. Veoma cijenim tvoj blog i recepte tvoje bake, vanilice su prelijepe i moram ti vjerovati na riječ da su pripremljene ovako kao što ih spremaš, sa mašću, najbolje...Imaš pravo, ne treba se plašiti masti u kolčićima, ako im ona daje tu neophodnu strukturu, trebalo bi se više kloniti masnog pečenja.

    ReplyDelete
  12. Majo, jela sam te lešnikaste od Kokija. One ne samo da imaju lešnike u testu, nego su i uvaljane u lešnik, a ne u šećer. Mmmmm...

    ReplyDelete
  13. ovo je baš klasik i takav treba i ostati ! Prave, stare , dobre vanilice i ništa ih do sada nije zamjenilo. Džem naravno domaći, kod mene drugoga niti nema :) . Slažem se oko ovoga sa mašću, par puta godišnje u nekom pravom kolačiću i ništa nam neće biti.
    Nije vezano za vanilice ali je za mast, ja sam dugo pazila da ne jedem masno, slatko, ovakvo i onakvo i završila sa nalazom : manjak kolesterola. I sada se sa time bavim. Ali napraviti ću ja ove vanilice i doći će i kolesterol na svoje :)
    Divne su, a najljepša je ova mala glavica koja je krenula prema njima !

    ReplyDelete
  14. Ja sad zeljno iscekujem recept za salcice, ako mi vec nije promakao, kad su vec dugotrajni kolaci sa mascu na redu...

    ReplyDelete
  15. Nije promakao i biće ga. Ipak, da napomenem da su salčići verovatno najteži kolači koje sam ikada napravila.

    ReplyDelete
  16. Napravila sam vanilice;) zahvaljujuci tebi (i sebi, jer sam ljetos napravila marmeladu od marelica maxuz za vanilice)! I vanili kiflice, i lincer kolacice (oni kao cvjetici sa crvenim dzemom) i cizme djeda mraza. Ako stignem uslkati, objavim corpus delicti na blogu:) a do tada liebe Gruesse!

    ReplyDelete
  17. Ah, da...i meni lisnato nikako ne uspjeva, ni ono sa puterom, no ovo sa masti, a obozavam salenjake (salcice), tako da cekam tvoj recept sa nestrpljenjem, mozda me sreca posluzi ovaj put! Inace od lisnatog tijesta pravim (i to mi uspijeva) Quarkblaetterteig, ali ono pravo nema sanse:(

    ReplyDelete
  18. Melrose, mislim da ću i ja da pravim Vanillekipferl, to mi je bilo otkrovenje prošle godine. Doduše, neću blogovati jer recept nema veze s babom.
    Elem, za salčići fan club - ja lično mislim da su salčići jedan od najboljih kolača svih vremena. Nema ništa lepše od toplih, mada su i hladni savršeni. Nego, evo u čemu je problem - u Srbiji, a verujem i u Hrvatskoj nije nikakav nemoguć zadatak otići kod mesara i reći, treba mi salo za salčiće, molim vas, lepo mi očistite. U Nemačkoj može da se kupi samo neočišćeno salo u komadu (pošto za salčiće, je l te, niko nije čuo) i onda morate same da ga čistite. To je krvav posao. Ja sam trebila salo od žilica SATIMA i uprkos najboljoj volji nisam uspela da dobijem ono što sam htela, pa mi je na kraju lisnato testo više ličilo na pogačice s čvarcima nego na salčiće. Potpuni debakl. Dakle, ako može da se dođe do sala očišćenog od žilica, sam recept nije problematičan.

    ReplyDelete
  19. S mašću nemam problema i nije prognana iz moje kuhinje, ali taman i da jest, nakon one gotovo djevičanski čiste i bijele fotke vanilica s početka posta, dovoljno sam uvjerena da ih isprobam i po receptu tvoje bake.
    Salenjaci definitivno jesu najbolji domaći kolači svih vremena kad su napravljeni kako treba. :)ali moram te razočarati, za Srbiju ne znam, u Hrvatskoj dobiti salo već počinje predstavljati ozbiljan problem, a doći s idejom da ti ih mesar očisti bi bilo popraćeno salvama smijeha. Ja sam prošle godine, na opći užas svoje majke, kad mi je salo trebalo za british pudding, sve lijepo otopila kao i mast, ali nisam dozvolila da počne prigarati, dakle kako se koji dio otopio, ja sam odmah grabila van iz rajngle i cijedila, da mi ne ostanu žilice i dobila sam prekrasnu bijelu masu koju sam ohladila. Nisam je još pokušala upotrijebiti za salenjake, ali nekako mislim da ako je razmažem i tijesto radim na isti način na koji se ponašam s maslacem u lisnatom tijestu, ne bi trebalo biti problema.

    ReplyDelete
  20. Tadeja, to što si opisala definitivno zvuči kao najpouzdaniji način da se otarasiš žilica iz sala. Međutim, da li salo kada se otopi postaje mast? Tu je neka tanka linija koja ne bi trebalo da se prekorači jer je razlika u ukusu bitna. Moguće je da ja nisam dovoljno brižno očistila salo onomad. Učinilo mi se kao da se ogroman deo te mase štetuje ako hoćeš da izbaciš baš svaku žilicu. Moraću ponovo da probam, makar propala.

    ReplyDelete
  21. Nasla sam krivca za ekspanziju vanilica po blogovima ! :D Recept ubelezen, hvala!

    A propo sala ... skoro sam cistila salo od zilica i ono je za plakanje. Salo treba sto bolje da se ocisti, pa samelje. Mlevenim salom se onda premazuje testo.
    Ja sam to ocistila koliko sam mogla, pa usitnila i probala da topim kao Tadeja, samo se nisam setila da cedim. Ideja je bila da se istopi, pa da se zamesa sa malo brasna. Onda se tom smesom maze. Tako mi je kuma objasnila. Imas kod mene celu tuznu pricu oko sala. Pravila sam u novembru za fbi rukavice salcice po minjonkinom receptu i uspelo mi je da dobijem salcice bez obzira na nepotpuno obradjeno salo. :))

    ReplyDelete
  22. Taci, izgleda da je trik u tome gde se nalazi (u telu svinje) salo koje treba da se obradjuje. Ja sam sad za praznike htela da napravim salčiće (kad ljudi već toliko traže) i kupila sam salo sa stomaka, slično kao ono za čvarke, samo bez mesa. To NIJE salo koje se koristi za kolače. Interesantno je da nijedan recept ne spominje ovaj podatak, meni je rekla mama. Treba da se nabavi salo iz unutrašnjosti organizma, koje se skuplja u predelu bubrega. To salo je umotano u neku opnu koja treba da se skloni, onda se samelje, pomeša s brašnom i maže po testu. Ima vrlo neutralan ukus i ne "vuče" na čvarke. Danas idem u privatnu mesaru da vidim mogu li da naručim takvo salo (kako ću Nemcu da objasnim šta mi treba ostaje da se vidi, verovatno će me gledati ko da sam pala s Marsa; a u neku ruku, i jesam). To be continued.

    ReplyDelete
  23. Meni je suprug doneo bas to salo za salcice, evo sada kada si napisala, znam. Doneo je veliki komad sala koji je bio u opni, kao u neku najsvetlije rozikastu foliju da je umotano, tako izgleda. Onda sam skidala tu opnu sa obe strane, ali je ta unutrasnjost, ti komadi sala su bili povezani zilicama. Opna je najmanji problem za uklanjanje.
    U svakom slucaju srecno u mesari, cekamo izvestaj :))

    ReplyDelete
  24. OK, vratila sam se od mesara, odmah je znao šta tražim i šta mi treba (doduše, njegova pomoćnica me je pitala za šta će mi to i pogledala me je kao da nisam baš čitava kad sam rekla "Za lisnato testo"). Ta vrsta sala se na nemačkom zove Flomen. Rekao mi je majstor da ne može da mi obeća ove nedelje, ali sledeće svakako, kao i da će me pozvati telefonom kad salo stigne. Najbolja stvar u celoj priči je da sam pronašla nekog ko može time redovno da me snabdeva. *happy* :D

    ReplyDelete
  25. @maxivida, ne znam, ono tako otopljenoizgleda prekrasno i kažem ti, ja sam ga koristila za british pudding i to tijesto je imalo djelomično odlike lisnatog. Pretpostavljam da bi kad se još i preslaguje kao lisnato, efekat stvarno trebao biti odgovarajući. Pokušati ću iza Nove godine napraviti s takvim otopljenim salom salenjake, pa ću vidjeti. A i vi ostali! :)

    ReplyDelete
  26. maxivida, odlicno! blago tebi sa takvim mesarom :)
    Tadeja, sigurno cu isprobati ovaj tvoj trik sa topljenjem. Kao sto rekoh koji post iznad, otopljeno se isto mesa sa malo brasna i premazuje preko testa

    ReplyDelete
  27. svaka cast na sajtu!recept za vanilice je odlican!

    ReplyDelete
  28. Maglovit i prilicno sumoran dan u Srbiji. Osim morskih, proslogodisnjih fotografija, Vas blog je prava stvar za winter blues and gray moods! Vanilice, gurabije i kiflice - pune kutije kolaca koji odstoje, a onda se tope u ustima, uz domace crveno vino. Apropo one price o gurabijama i turskom "utjecaju" na srpsku kuhinju, moram da napisem sta sam nedavno pronasla, ne znam vise na kom blogu. Rec je o alfajores (kolacici koji su vrlo slicni nasim vanilicama) i polvorones (nesto kao gurabije) - "alfajores and polvorones are a Christmas season tradition in Spain and Latin America", a kolacici su of Levantine origin! Inace, polvorones su vise kao Mexican wedding cookies ili Russian tea cookies, nego kao nase gurabije.

    Pozdrav, Nada

    ReplyDelete